Darivanje može biti divna prilika za stvaranje pozitivnih iskustava, ali važno je prepoznati kada poklon koristimo kao motivaciju, a kada, možda i nesvjesno, kao ucjenu.
U čemu je razlika?
Razlika je u vremenu davanja nagrade – vremenski okvir u kojem se nagrada daje zaista je bitna u razumijevanju razlike između motivacije i ucjene.
Ove dvije strategije imaju različite učinke na ponašanje djeteta.
- Ako čekate da dijete postigne ili pokuša postići cilj prije nego što mu date igračku (npr. završiti dani zadatak), tada koristite igračku kao motivator.
- Ako dajte igračku unaprijed ili prijetite njenim oduzimanjem ako dijete ne ispuni uvjete, tada koristite igračku kao ucjenu.
Ucjena može stvoriti ovisnost o vanjskim nagradama i kaznama, a dijete se može naučiti ponašati samo kada postoji prijetnja: ‘Ako se ne ponašaš dobro, nećemo ti kupiti poklon’ ili ‘Ako ne pospremiš igračke nema crtića!’
Ključni element motivacije je da motivatori slijede ponašanje koje želimo vidjeti kod djeteta. Ovaj pristup pomaže djetetu da razumije kako se pozitivno ponašanje isplati i povezuje nagradu s postignućem ili naporom.
Motivacija igra važnu ulogu u učenju, posebice kada je riječ o djeci koja se suočavaju s izazovima pri usvajanju novih vještina. Sistematično i sustavno korištenje motivatora (nagrada)u procesu poučavanja pomaže djetetu da ostane angažirano i motivirano, čime se povećava vjerojatnost da će željene vještine ostati u njihovom repertoaru ponašanja.
U našoj grupi koristimo različite vrste motivatora prilagođenih potrebama svakog djeteta. Na primjer:
- Materijalne nagrade: Male igračke , omiljene slatkiši ili grickalice
- Socijalne nagrade: Pohvale, zagrljaji ili zajedničko slavlje postignuća.
- Aktivnosti kao nagrade: Dodatno vrijeme za omiljenu igru ili kreativnu aktivnost.
Ključ je u tome da motivatori budu dosljedni i povezani s napretkom koji dijete postiže.
Dijete ipak ne želi pospremiti igračke prije crtića?
Pokušajte na sljedeće načine:
Podizanje motivacije prije zadatka može biti vrlo učinkoviton kroz
- Postavljanje izbora: omogućite djetetu da odabere koji crtić želi gledati
- Uvođenje uvjeta prije zadatka: Nakon što dijete odabere crtić, možete prijeći na uvjet: „Super izbor! Ali, prije nego što počnemo gledati, prvo ćemo brzo pospremiti autiće
- Smanjivanje zadatka na manji i dostižan cilj: Ako dijete vidi da je pospremanje „brzo“ i kako se radi o jednostavnom zadatku, bit će voljnije pristupiti tome
- Korištenje vizualnih podrške: vizualni podrška (upute prikazane kroz slike) mogu djetetu pomoći shvatiti što se od njega očekuje.
Kao što možemo uočiti iz prethodnih primjera prepoznavanje razlike između motivacije i ucjene u korištenju crtića ili bilo koje druge nagrade može biti izazovno, ali važno, jer iako oba pristupa mogu dovesti do kratkoročnih rezultata, njihovi dugoročni učinci na ponašanje djeteta su vrlo različiti.
Barbara Hajdić mag.rehab.educ.
Ostavite komentar