Kroz ovaj vodič objasnit ćemo što podrška znači u kontekstu učenja i razvoja djece s teškoćama te kako ju možemo na najbolji način primijeniti kako bismo postigli željene rezultate.
Podrška je pomoć koju pružamo na početku podučavanja kako bismo:
- Spriječili pogreške: Pružanjem jasnih smjernica i podsjetnika smanjujemo mogućnost pogrešaka tijekom učenja
- Ubrzali učenje: Podrška djeluje kao most prema bržem kontaktu s motivatorom
- Osigurali uspjeh od početka: Kroz strukturiranu podršku dijete od samog početka povezuje trud i uspjeh.
Vrste podrške: ‘obuci cipele’
- Fizička podrška uključuje pružanje pomoći djetetu prilikom oblačenja cipela tako što stavljamo svoje ruke na njegove ruke – Koristimo za vještine koje trebaju postati navika (npr. pranje ruku, obuvanje cipela).
- Verbalna podrška *kažemo: obuci cipele sada
- Vizualna podrška – Dijete vidi sliku cipela na zidu kao podsjetnik da treba obuti cipele.
- Modeliranje – Uključuje pokazivanje ispravnog ponašanja koje dijete može imitirati (sposobnost imitacije ili video modeliranje).
- Gesta – pokazna gesta, donesi cipele (i onda pogledamo prema cipelama)
- Položajna gesta – Postavljanjem predmeta na određeno mjesto podsjećamo dijete što treba učiniti (npr. stavljanje cipela blizu vrata).
- Tekstalna podrška: pisane riječi koja pružaju smjernicu:”Obuci cipele”
Važno je naglasiti kako jedna vrsta podrške ne isključuje drugu. Korištenje više vrsta podrške istovremeno često daje najbolje rezultate. Npr. dok govorimo “Obuci cipele”, pokazujemo sliku cipela ili ih stavljamo ispred djeteta kao vizualni podsjetnik.
Ipak bitno je pažljivo pratiti napredak djeteta kako bismo spriječili ovisnost o podršci. Cilj je postupno smanjivati intenzitet podrške, omogućujući djetetu da samostalno izvršava zadatke
Nenamjerna podrška: Što je to i kako je izbjeći?
Ponekad, bez da to primijetimo, pružamo podršku koja nije namjerna, ali može negativno utjecati na djetetovu samostalnost. Ovo se često događa kada:
- Automatski pomažemo:
Primjer: Dijete ne započne obuvanje cipela, a mi instinktivno uzimamo cipele i obuvamo ih za njega.
- Dajemo previše smjernica:
Primjer: Umjesto da čekamo da dijete odgovori na prvi ili drugi nalog, ponavljamo nalog više puta, čime dijete uči da može ignorirati prve smjernice.
- Izbjegavamo tišinu:
Kada djetetu treba vremena za razmišljanje, često uskačemo s dodatnim smjernicama ili rješenjima.
Podrška je neophodan alat kojeg svakodnevno koristimo kako bi djetetu osigurala uspjeh i olakšala put prema samostalnosti.
Za Udrugu “eDUreh”:
Barbara Hajdić, mag.rehab.educ
Ostavite komentar